Nisam nešto pametno napisao u zadnjih nekoliko tjedana vjerojatno jer nismo ništa pametno niti radili, osim otvaranja u struku za raznorazne neradničke blagdane, a potom se uputili na snježna prostranstva pojedinih glečera uz očajnički napor da što manje toga slomimo na odmoru.
No, u međuvremenu projektni nisu stali, ako što nisu stale niti aktivnosti razmišljanja kako što složiti i kako omogućiti koji radni proces. I što smo dalje u razmišljanju (barem oko clouda, o kojem uobičajeno pišem na ovom blogu) kristalizira se jedan odgovor: ako ste enterprise, privatni cloud će teško biti konačno rješenje. Konačno rješenje se ipak zove hibridni model. Nije mi namjera ovdje raspisivati što hibridni model jest (to smo valjda naučili), ali kako sada imamo više iskustva, evo nekih detalja oko scenarija.
Dakle, koje scenarije vidimo kao “rođene” za hibridni model? Nisu složeni po nekom bitnom redoslijedu, više po sjećanju na scenarije koje smo odrađivali u zadnje vrijeme:
- LIFT AND SHIFT MODEL: u ovom scenariju cijela aplikacija se, kroz IaaS model miče u oblak, i time oslobađa lokalne resurse. Ovo nije loš model niti za aplikacije koje se samo povremeno pokreću (na primjer obračun OD), ali nije loš model niti za sigurnost upravljanja aplikacijom u slučaju da se nešto dogodi s izvršnim kodom iste (da, da, imali smo i taj slučaj).
- COMPLIANCE MODEL: klasično razdvajanje onoga što može biti u javnom oblaku i onog što mora ostati lokalno. Na primjer, bitna web usluga se pomiče u PaaS scenarij, ali se sve bitne transakcije i podaci ostavljaju lokalno, na privatnom oblaku, jer to zahtjeva regulativa.
- DATA SYNC MODEL: sinkronizacija podataka između različitih podatkovnih prostora i uređaja. Naravno, ovdje je uvijek pitanje koji podaci mogu putovati gdje, ali to je više stvar politike organizacije nego tehnološki problem.
- ODATA MODEL: ako želite implementirati bilo što što je u “OpenData” modelu, najjednostavnije je napraviti offloading isporuke podataka u oblak. Ne samo što se podaci mogu preseliti u oblak, nego se i cijeli desktop/mobilni front end također može skalirati kroz oblak. Zašto bi brinuli o skalabilnosti globalnog pristupa vašem servisu kad ne morate?
- BIG DATA MODEL: ovdje nema što posebno napisati, jasno je koji su scenariji primjenjivi. U BigData modelu gotovo da nemate što tražiti u privatnim (lokalnim) scenarijima, gdje se većina ako ne i sve procesiranje odvija u oblaku. No, sam reporting i analize vjerojatnije će se držati lokalno, što zbog sigurnosti to i zbog poslovnih zahtjeva.
- OUTSOURCING MODEL: sve češća situacija u kojoj korporacija mijenja svoj postojeći (uglavnom in-house) model horizontalne aplikacije kao što je “kadrovska” ili “korisnici” s aplikacijama koje se nalaze u oblaku kao što je “HR” ili “CRM”. Jasno je da vam ovdje treba integracija s postojećim sustavima, na primjer, autorizacije i autentikacije, koje jasno želite držati lokalno.
Da probam sumirati: iako bi očekivali da je većina primjena javnih oblaka (resursa) od strane korporacije vezana za standardne pojmove kao što su “skalabilnost”, “dostupnost” itd. zapravo su to zanimljivi integracijski scenariji koji uključuju privatni i javni oblak. Hibridni, dakle.
